PRIČE O SMEDEREVU
dr Slavko Domazet

Vinogradarske seobe

Panorama starog Smedereva
   
Smederevo je nekada, u miru, doživljavalo dve seobe. Jedna je bila s proleća, negde aprila meseca, a druga s jeseni kada list počne da žuti, a sunčevi zraci postanu slabiji. Seobničari su bili vinogradari, ili tačnije stariji članovi njihovih porodica koji su odlazili sa stvarima, obično taljigama na višemesečni boravak u prirodi. Jer, vinogradi, a takvih je bilo na hiljade hektara, traže, kako su stari govorili, stalnog slugu - počev od rezanja loze pa sve do berbe, muljanja grožđa, pretakanja vina... Mnogi su vinogradari bili članovi Smederevske vinogradarske zadruge, pa se briga oko grožđa završavala predajom roda. Ali, i to je godinama išlo sve sporije, jer je članova zadruge bilo sve više, pa se na predaju grožđa za vino - "kljuka" čekalo i po više časova. Bela, kvalitetna "Smederevka" pakovala se u gajbice u početku, zatim u sandučiće i slala pod hitno na zapadnoevropsko tržište. Skoro svi smederevski trgovci imali su vinograd u koji su oni lično odlazili nedeljom, kad su im radnje bile zatvorene i tada je priređivana za njih i goste prva svetkovina.
Pravio se vinogradarski ćevap. Recepata ima dosta, a ovde dajemo jedan na osnovu starih priča i pisanja onih koji su bili na tim slavljima. U vinogradu je obično od ranije postojala jama u kojoj se ćevap pekao. Ona se očisti od pepela i nju se nanese dosta loze. Od nje se napravi dobar žar, a u međuvremenu spreme ražnjevi na koje se natiče komadi dve - tri vrste mesa (svinjskog, goveđeg, ovčijeg). Na ražnjeve se stavljaju redom komadi od svake vrste mesa. Dok se okreće, meso se polako premazuje projinim brašnom, sirćetom i zejtinom. Tako meso dobija koricu i postaje sočno. Za to vreme neko ko je za to zadužen sitno secka crni luk, pa papriku i pečenu turšiju. Tu se dodaje sitno isečen krastavac i zejtin toliko da pokrije dno. Sve se to izmeša, dobro protrese i pripremi za služenje uz reš pečeno meso.
Naravno, tu je prvo rakija, pa onda prvoklasno smederevsko vino, koje se pije uz priču i pesmu. I to se ponavljalo nekoliko puta godišnje, s tim što je bilo i drugih specijalno vinogradarskih jela koja su se kuvala u vinogradarskim ćupovima.
Kada dođe jesen i započne berba, u varoš prijateljima i poznanicima stizala je na poklon po korpa prvoklasnog grožđa. Bilo je tu smederevke, afus-alija, drenka. A za zimu su vlasnici spremali besprekorno čiste grozdove isečene na komadima loze, vezivali to u takozvane "evenke" i stavljale na hladno, prohladno mesto, obično na tavan. Tako se grožđe održavalo u svežem stanju mesecima.


Memorandum Vinarske radnje Joce P. Nešića

Nešići su bili čuveni vinogradari u Smederevu. Još u 19. veku bili su poznati van Smedereva.

           
           
 
 
CENTAR ZA KULTURU SMEDEREVO
Karađorđeva 7. 11300 Smederevo, Srbija, poštanski fah 75.
Bilet servis + 381 26 224 815 (centrala), tel/faks: 640 363 (direktor), marketing: 640 360, uredništvo programa: 642 860, atelje i računovodstvo: 642 861
E-mail: czks@nadlanu.com
© 2000-2008. Copyright Centar za kulturu Smederevo. Designed by Infotrend & Julia.